Vepsläižed
Venäman tedoakademijan azjtarkištuz

Venäman tedoakademijan azjtarkištuz
Rahvahaline elektronine kirjišt
| Vepsläižed | |
|---|---|
| Nügüdläine nimi | vepsläižed, vepsä, lüdinikad |
| Lugumär | 4534 mest |
| Eländsija |
4 (оценка 2022) |
| Arheologine kul'tur | djakovan kul'tur |
| Kel' | vepsän kel', venän kel' |
| Uskond | ortodoksine uskond |
| Mülüb | suomalaiž-ugrilaižed rahvahad, baltianmeren-suomalaižed rahvahad |
| Heimrahvahad | karjalaižed (päazjas lüdikad), suomalaižed |
| Jured | ves'-heim, čud' zavoločskaja |
Vepsläižed (ven.: Ве́псы; oficialižesti vodhesai čud'[1]) — vähäluguine suomalaiž-ugrilaine rahvaz, mülüb suomalaiž-ugrilaižehe kel'gruppaha, baltianmeren-suomalaižehe alagruppaha. Vepsläižed eläba Järvidenkeskištos – Ladogan, Änižen da Vauktan järviden keskes, Karjalas, Piterin da Vologdan agjoiš Venämal. Üks' Vologdan agjan eländtahoišpäi om Vepsläine rahvahaline küläkund?!.
Vepsläižed jagadas koumehe gruppaha: pohjoižvepsläižed libo Änižjärven vepsläižed, keskvepsläižed libo Ojatin vepsläižed da suvivepsläižed. Kacmaha eroihe paginoiš, vepsläižed el'gendaba toine tošt da voiba kebnäs pagišta toine toiženke vepsän kelel.
Kelen mödhe lähembaižed baltianmeren-suomalaižiden rahvahiden keskes oma lüdikad da pohjoižkarjalaižed. Tämbei kaik vepsläižed mahtaba pagišta venäks, äjad heišpäi om assimiliruitud. Vodelpäi 2006 vepsläižed om pandud Venäman Pohjoižen, Sibirin da Edahaižen Päivnouzman igähižiden vähäluguižiden rahvahiden lugetišehe[2].
Nimi da etnogruppad
Ičeze nimi — vepsä, vepsläižed, bepsä, bepsaažed, lüdinikad, lüdilaižed, tägalaižed. Vodhesai 1917 vepsläižiden' nimi oficialižesti oli čud. "Vepsläižed"-etnonim om levedas tetab nügüdläižel aigal. Küliš venälaižiš paginoiš voi mugažo kulištada "čuharid"[3] libo «kaivanad», necil sanal paksus oli ilosine-ironine libo alenzoitusen znamoišend[4].
Vepsläižed jagadas koumehe etnografižehe gruppaha:
- pohjoižvepsläižed (Änižjärven vepsläižed) eläba ehtbokas Änižjärven randal (Karjalan suvipoles (enččes Vepsläižes rahvahaližes volostiš, kus päkülä oli Šoutjärv), röunal Piterin agjanke);
- keskvepsläižed (Ojatin vepsläižed) eläba Ojat'-jogen ülembaižes da keskjoksmuses, Kapš- da Paša-jogiden augotišes (Piterin agjan homendezbokas da Vologdan agjan öbokas);
- suvivepsläižed eläba Vepsän ülüden suvipoles (Piterin agjan päivnouzmanpoles da Vologdan agjan öbokas).
Vepsän kel' da vepsän kirjkel'
Genezis da istorii
Nügüdläižel aigal tedomehed ei voigoi pätta lophusai küzundad vepsän rahvahan sündundan polhe. Om mel'pidoid, miše vepsläižiden sündumine om sidotud toižiden suomalaiž-ugrilaižiden rahvahiden sündumiženke da zavodiba eläda eriži vaiše I voz'sadan toižel polel meiden erad Ojatin, Süvärin da Paša-jogiden randoil. Necen voz'sadan lopuks eläškanziba Jarvidenkeskištos - Ladogan, Änižen da Vauktan järviden keskes[5]. X—XIII voz'sadoiden kurganoiden kaumad voib nimitada amuižvepsläižikš.
Om tedoid, miše ezmäižed johtutesed vepsläižiden polhe vastasoiš VI voz’sadal meiden erad (ostgotalaine istorijan tedomez’ Iordan kirjutab vasinabroncas-heimos, mitte om gotalaižen Germanarihan kuningahan valdas). Adam Bremenskii kirjutab wzzi-pohjoižrahvahas. Arabialaine istoriline tradicii, mitte zavodiše Ibn Fadlanaspäi (X voz'sada), johtutab visu-etnonimad.
IX voz'sadalpäi venälaižiš aigkirjoiš vepsän rahvaz nimitadas Ves'-heimoks. Venälaižiš piscovijoiš kirjoiš, pühiš kirjoiš da toižiš lähtkiš vepsläižid paksus nimitadihe Čud’-heimoks. Povest’ vremennih let – kirjas letopisin tegii Nestor kirjutab, kus eläba Ves’- da Čud’-heimod: "Čud' ištub läz Varägan meren randad (muga slav'anad nimitadihe Baltian mered)". "Var'agad mugažo ištuba Var'agan meren randal, no tänna hö tuliba… A Vauktan järven randal ištub Ves’-heim, kudamb ezmäine tuli tänna…" Starin var'agoiden kucundas Povest’ vremennih let-kirjas zavodiše lühüdas letopisin vestišpäi: "Vodel 6367 (859) var'agad meren tagapäi otiba nalogoid Čud'-, Sloven-, Meri-, Ves' da Kriviči-heimoišpäi".
IX-XI voz’sadoil endevanh vepsläine kul'tur korktas kehitoitihe. Ves' radoi mal pohjoižmecas. X-XI voz’sadoil Vesin polhe pagištas kut rahvahan polhe, a ei heimos[5].
Endevanhad vepsläižed vändoiba suren rolin Endevanhan venälaižen valdkundan tegemižes. Aigkirjan mödhe ühtes slovenoiden da krivičoidenke vepsläižed tegiba voin-politižen sebran, sikš ku eliba tärktal Mail'man Surel volžskijan möndvezitel, mitte mäni Ladogaspäi Änižjärvehesai.
Vahv slavilaine kolonizacii lujas vajehti regionan etnižen kartan. No vepsläižiden päeländsija oli Järvidenkeskišt. Sigä vepsän rahvaz kehitoiti ičeze kul'turad da iče painasti udele ümbrištole. Sen jäl'ged voib nägištada regionaližes toponimikas, venän kelen alapaginoiš[5].
Järvidenkeskištos – Ladogan, Änižen da Vauktan järviden keskes vepsläižed eliba I voz'tuhan lophusai da sirdihe vähäižen päivnouzmanpolehe. Erased vepsläižiden gruppad läksiba Järvidenkeskištospäi da tartuiba toiäihe etnosoihe - ozutesikš, XII—XV voz'sadoil vepsläižed tuliba Süvar'-jogen pohjoižele randale da tegihe karjalaižen etnosan palaks — lüdikoikš da livvikoikš. Ozutesikš, pohjoižvepsläižed tuliba ičeze male möhemba da heil ei olend kosketusid karjalaižidenke.
Bogorodican Raštvoiden pühäpertil (Himjogi), mitte oli sauvdud vodel 1659, om muga sanutud "eläb" pühäpertin stolp (ülähäine kahesačogaižuz, mitte pandas alahaižen stolpan "rastrubaha", mitte avaidase kuti änik) — vepsläižen arhitekturan päpird[6]]]
Vepsläižed, kudambad sirdihe homendezbokha – Obonežjan da Zavoločjen male, tegihe mugoižikš vepsläižikš gruppoikš, miččid venälaižiš istoriližiš lähtkiš nimitadihe zavoločskajaks čud'-heimoks. Om tedoid, miše neniden gruppoiden päivnouzmanvepsläižed ühtniba komi-rahvahan tegemižehe. Toižed oli assimiliruitud slavilaižen kolonizacijan aigan.
XIII-XV voz’sadoil vepsläižiden päpala eli Obonežjan röunas, sid' Novgorodan mal Obonežjan pätinas. Konz Novgorod ližatihe Moskvan valdkundaha vepsläižid kirjutadihe valdkundaližihe manorjihe. XVIII voz’sadan augotišes pohjoižvepsläižid kirjutadihe Oloncan (Petrovskijan) metallurgan da azegzavodoihe, a Ojatin vepsläižid Pöudon laivoiden sauvomižen sijoihe.
Ezmäižen revizijan mödhe vodel 1719 vepsläižid oli 8,3 tuhad mest[5].
XVIII voz’sadal etnografad ei kirjutanugoi vepsläižiden polhe nimidä. Nikolai Karamzin kirjuti ičeze "Venäman valdkundan istorii"-kirjas: "Ves’, merä, muroma lopuks tegihe slav'anoikš" da heid ei tehnus[7]. Vepsläižid da vepsän kel't vozil 1824-1829 "avaiži" udes etnograf Andrei Šögren, hän löuzi vepsän rahvahan nel'l' gruppad läz Vauktad järved, Tihvinad, Pöudod da Vitegrad da el'genzi, miše vepsläižed sünduiba Ves'-heimospäi[8][9].
Venälaižen tedomehen P’otr Köppenin lugemižen mödhe vodel 1848 vepsläižid eli Jevropan Venämal 15 617 mest: 8550 heišpäi eli Oloncan gubernijas, 7067 – Novgorodan gubernijas[10][11].
Vodel 1897 Venäman rahvahan kirjutamižen mödhe vepsläižid oli 25 820 mest[12], siš lugus 7,3 tuhad eli Päivnouzman Karjalas – pohjoižehe Süvärin jogespäi. Vodel 1897 vepsläižid oli 7,2% Tihvinan ujezdan kaikes rahvahaspäi da 2,3% Novgorodan gubernijan Belozerskan ujezdan kaikes rahvahaspäi.
XIX voz'sadan lopus läz koumandest vepsläižišpäi, ezmäi kaiked mužikad, pagižiba venän paginkelel. Oloncan gubernijan kirjutesiš vodes 1906 oli homaitud, miše vepsläižiden assimil'acijaha "lujas painastab škol, kus lapsile kästtas pagišta venäks". Venän kelen levitoitamine oli sikš, miše vepsäižed om vähäluguine rahvaz da heil ei ole vepsän kirjkel't[5].
Venäman kirjutamižen mödhe vodel 1926 vepsläižiden lugumär lujas kazvoi da tegihe 32 773 mest (99,2% rahvast neciš luguspäi eli küläs, 94,7% ristitul rahvahuz' da maman kel' oliba ühtejiččed)[11]. Uden administrativižen jagamižen mödhe vepsläižed putuiba Karjalan ASSRaha da Čerepovcan da Leningradan agjaha (om ühtenzoittud vodel 1927). Vodel 1937 vepsläižiden erased eländsijad Piterin agjas oli anttud udeks tehtud Vologdan agjale. Muga vepsän rahvaz oli jagatud koumehe regionahe, se painasti sen kehitoitusehe.
Vozil 1920-1930 korenizacijan politikan aigan vepsläižiden eländsijoiš oli tehtud rahvahaližed rajonad (Vidlan rajon Leningradan agjas (1931-1937) da Šoutjärven rajon Karjalan ASSRas (1927-1956), mugažo vepsläižed sel’sovetad da kolhozad. Voziden 1930 augotišes zavodihe vepsän kelen opendamine školoiš, erased predmetad augotižškolas vedeltihe vepsän kelel, tuliba eloho vepsän kelen openduzkirjad latinican pohjal.
Vodel 1937 vepsän kelen opendamine školoiš azotadihe, lapsid opetihe venäb kelel. Läz kahtkümned vot vepsläižed, kudambad oliba kaks'keližed da eliba lidnas, pagižeškanziba vaiše venän kelel[5]. Necil-žo vodel 1937 Vidlan rahvahaline rajon oli vajehtadud Vidlan rajonaks, a vodel 1957 vajehtihe Šoutjärven rajon Karjalas.
Vozilpäi 1950 vepsläižiden migracijan da urbanizacijan taguiči, rahvahan assimil'acii Karjalas mäni lujas teravas. Vologdan da Piterin agjoiš ližazihe völ valdmehišton politik. Voziden 1970 da 1979 kirjutamižen aigan Piterin da Vologdan agjoiden lugijad valdmehiden käskön mödhe kirjutiba kaikid vepsläižid venänikoikš. Necil-žo aigal valdmehed kirjutiba vepsläižid "venänikoikš" pasportoiš. Vodel 1983 pasportad, kus oli kirjutadud venänik-rahvahuz', oli 63,5 % vepsläižel, 54,1 % heišpäi oli kirjutadud venänikoikš valdmehiden käskön mödhe[13]. Vepsläižid tahtoitihe sirtta heiden eländtahoišpäi — ozutesikš, konz Vologdan agjan valdmehed ei voinugoi sirtta Šimjärven vepsläižid Oštan rajonaha, hö saupsiba bol'nicad, školad, počtad. Vodeks 1959 Šimjärven vepsläižed jätiba rajonad da läksiba Podporožjen rajonaha da Vidlan rajonaha Leningradan agjaha, mugažo toižihe regionoihe[14][15].
Läz pol't vepsläižid sirdi lidnoihe. Rahvahan kirjutamižen voden 1989 mödhe SSSRas eli 12,1 tuhad vepsläižid, no vaiše 52 % nimitiba vepsän kel't mamankeleks[14].
Vodel 1989 zavodihe vepsän kirjkelen udessündutamine, siloi tuliba eloho originaližed tekstad da kändmižed[16].
DNKan tedištelusen aigan tegihe sel'ktaks, miše Y-DNKan mödhe om vahvemb Y-hramosomine gaplogrupp N1a1 (38,5 %) da Y-hramosomine gaplogrupp R1a]] (35,9 %). koumandel sijal om Y-hramosomine gaplogrupp N(xN3)-M231 (17,9 %), nelländel sijal — Y-hramosomine gaplogrupp I-M170 (5,1 %), videndel sijal — Y-hramosomine gaplogrupp R1b-M173/M269 (2,9 %). Ezmäižel sijal om mitohondriline gaplogrupp H (57,6 %), toižel sijal om mitohondriline gaplogrupp U5 (16,8 %)[17].
Vepsläižiden lugumär SSSRas da Venämal[18]
| Valdkundad da agjad | 1926 | 1937 | 1939 | 1959 | 1970 | 1979 | 1989 | 2002 | 2010 | 2021 |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Sovetskii Sojuz | 32 785 | 29 842 | 31 679 | 16 374 | 8281 | 8094 | 12 501 | ... | ... | ... |
| RSFSR / Venäma | 32 784 | 29 585 | 31 449 | 16 170 | 8057 | 7550 | 12 142 | 8240 | 5936 | 4534 |
| Karjalan Valdkund | 8587 | 9007 | 9388 | 7179 | 6323 | 5864 | 5954 | 4870 | 3423 | 2525 |
| Piterin agj | 12857 | 15 146 | 15 571 | 8026 | 650 | 774 | 4273 | 2019 | 1380 | 951 |
| Vologdan agj | 0 | 5432 | 4976 | 117 | 282 | 65 | 728 | 426 | 412 | 513 |
| Čerepovcan gubernii | 11328 | - | - | - | - | - | - | - | - | - |
| Piter / Leningrad | 5 | 0 | 198 | 0 | 154 | 208 | 368 | 318 | 271 | 291 |
| toižed regionad | 7 | 0 | 1316 | 848 | 648 | 639 | 819 | 607 | 450 | 407 |
| toižed sojuzvaldkundad | 1 | 257 | 237 | 204 | 224 | 544 | 359 | … | … | … |
Nügüdläižed eländtahod da lugumär
Vepsläižiden lugumär Venämal Rahvahan kirjutamižen mödhe vodel 2021 om 4534 ristitud (vodel 2010 - 5936 vepsläšt[19], vodel 2002 - 8240 vepsläšt[20], vodel 1989 - 12142 vepsläšt)[21].
Karjalas eläb 2525 vepsläšt (vodel 2010 – 3423, vodel 2002 - 4870, vodel 1989 - 5954 mest[22]), nece om enambišt kaikes vepsän rahvahan luguspäi. XX voz’sadan keskhesai enamba kaikid vepsläižid eli Karjalan longibokas, päazjas Änižjärven päivlaskman randal suven da longibokan pol'he Šokš-küläspäi. Vodhesai 1957 Šoutjärven rajonas vepsläižid oli 95% kaikiš eläjišpäi. Möhemba vepsläižid tegihe enambaks Karjalan pälidnas Petroskoiš. Ku vodel 1926 Petroskoiš eli 1,2% vepsläšt, ka vodeks 1939 heid oli jo 25,2%, vodel 1970 - 44,1%, vodel 1989 - 51,7%, 2002 – 55,7%). Petroskoiš vepsläižiden lugu om vaiše 1,0 % kaikiš lidnan eläjišpäi, sikš assimil'acii lujas negativižesti painastab heiden päle.
Vodel 1994 oli tehtud Vepsän rahvahaline volost' Änižröunas Karjalas. Sen eläjad eliba 14 küläs, miččed oli ühtenzoittud koumehe rahvahaližehe vepsläižehe sel'sovetaha. Vepsläižen rahvahaližen volostin keskusen oli Šoutjärv-külä, mitte seižub 84 kilometras Petroskoi-lidnaspäi. 1. vilukud vodel 2006 municipaližen reforman mödhe Vepsän rahvahaline volost' oli heittud. Nügüdläižel aigal Karjalas om koume vepsläšt küläkundad: Šoutjärven, Kalagen da Šokšun.
Venäman rahvahan kirjutamižen mödhe Piterin agjas eläb 951 vepsläšt koumes administrativižes rajonas – Podporožjen, Tihvinan da Boksitan rajonoiš[14]. Voden 2002 kirjutamižen mödhe agjas om 2019 vepsläšt, voden 1989 kirjutamine — 4273 vepsläšt[23]. Vodel 2010 sigä eli 1380 vepsläšt, vodel 2002 - 2019 vepsläšt, vodel 1989 – 4273 vepsläšt. Piterin agjan vepsläižed eläba Ojat’-joden randal, Vepsän ülüsel, Paša-, Kurb-, Kolp’- da Lid’-jogiden randoil.
Vepsläižiden eländtahoiden suremb pala om Piterin agjas koumen administrativižen rajonan keskes (Podporožjen rajon, Tihvinan rajon da Boksitogorskan rajon)[14].
Valdkundaližen statistikan tedoiden mödhe Karjalan eläjiden lugumär 1. vilukuks vodeks 2024 oli 523,8 tuhad mest (keskmäras vodes 2022 – 527,8 tuhad mest), heišpäi 79,9% eli lidnas, 20,1% – küläs[24]. Suremb pala vepsläižid eläb Karjalas — 2 471 rist., penemb pala vepsläižid eläb Piterin agjas — 925 rist., Vologdan agjas — 509 rist., Piteriš — 254 mest[25].
| Rajonad | 1989 | 2002 | 2010 |
|---|---|---|---|
| Piterin agj | 4273 | 2019 | 1380 |
| Podporožjen rajon | 2957 | 1226 | 909 |
| Podporožje-lidn | 312 | 120 | 79 |
| lidnaneläjad | 118 | 71 | 75 |
| küläneläjad | 2527 | 1035 | 755 |
| Tihvinan rajon | 305 | 242 | 133 |
| Tihvin-lidn | 99 | 85 | 57 |
| küläneläjad | 206 | 157 | 76 |
| Boksitogorskan rajon | 513 | 204 | 108 |
| lidnaneläjad | 71 | 22 | 14 |
| küläneläjad | 442 | 182 | 94 |
| Pöudon rajon | 192 | 76 | 35 |
| Pöud-lidn | 78 | 39 | 20 |
| Svir'stroi-radpos'olk | 13 | 5 | 0 |
| küläneläjad | 101 | 32 | 15 |
| toižed rajonad | 306 | 271 | 195 |
Piterin agjan tradicionaližed eländtahod oma nelläs rajonas, ned om ozutadud tablicas, sen territorii jagase videhe palaha. Geografižesti nece om Ojat'-jogen bassein, Vepsän ülüsen vezipala, Paša-, Kurb-, Kolp' da Lid'-jogiden augotižed.
Vologdan agjan Babajevon rajonas eläb 426 vepsläšt. Kujan küläkund om rahvahaline vepsäine küläkund (Kiino-derüun (Kuja), Nikonovan Mägi (Pondala)).
XX voz'sadan tulnuziden vepsläižiden gruppad kaitihe Kemerovan agjas da Irkutskan agjas. Kemerovan agjas vodel 2002 oli 83 vepsläšt[26].
Vepsläižed jagasoiš erazvuiččihe gruppoihe administarativižiden rajonoiden, jogiden da järviden mödhe: šoutarvelaižed (Änižröunan vepsläižed) Karjalas, Šimjžrven vepsläižed da belozerskijad Vologdan agjas, Vidlan vepsläižed (Ojatin vepsläižed), Šugjärven da Jefimovskaja-külän vepsläižed Piterin agjas.
Mugažo 281 vepsläšt oli löutud Ukrainan rahvahan kirjutamižen mödhe vodel 2001[27]. Belorussijas vodel 1999 eli 12 vepsläšt.
Vepsläižiden igä om lujas sur', sikš ku atvivižesti mäneb assimil'acii. Karjalan rouhid vepsläižid om 35,1 % (mužikoid — 21,7 %, akoid — 44,1 %). Keksigä om 47,8 vot (Karjalan venänikoiden igä — 34,0 vot). Piterin agjas vanhuz' om völ enamba: pensioneroid om 55,9 % (mužikoid — 40,4 %, akoid — 66,0 %), keksigä om 62,9 vot (venänikoiden igä — 39,4 vot).
Keled — uraližen kanzan suomalaiž-ugrilaižen gruppan vepsän kel' da venän kel'.
Vodel 2009 vepsän kel' om pandud JUNESKOl mirun keliden atlasaha, kut kel', mitte om "kadomižen varus".
Uskojiden enambišt — ortodoksižed.
Petroskoiš radab Vepsän kul'tursebr, mitte sab hüväd tuged Karjalan valdmehišpäi, Vepsän sebr Piteriš.
Vepsläižiden lugumär eländtahoiš vodel 2002[28]:
- Karjalan Valdkund:
- Piterin agj:
- Vidl 309
- Podporožje 118
- Kurb 111
- Mäggärv 83
- Lukinskaja 101
- Piter:
- Piter 318
Vepsän kelen opendamine
1930-voziden augotišes zavodihe vepsän kelen opendamine da toižiden predmetoiden opendamine vepsän kelel augotižškolas, eloho tuliba vepsän kelen openduzkirjad latinical.
Vodel 1937 opendamine vepsän kelel školoiš oli loptud da mäni vaiše venän kelel[5]. Necil-žo vodel Vidlan rahvahaline rajon tegihe Vidlan rajonaks, a vodel 1957 Šoutjärven rahvahaline rajon tegihe Šoutjärven rajonaks Karjalas. Vozilpäi 1950, konz vepsläižed läksiba külišpäi lidnoihe, naiba da mäniba mehele toižiden rahvahiden ezitajiden taga, a Vologdan da Leningradan agjan politikan mödhe, konz vepsläižid kirjutadihe venälaižikš pasportoiš. Muga vodel 1983 63,5% vepsläižil pasportoiš oli kirjutadud “venälaine”[29], 54,1% heišpäi kirjutadihe ičtaze muga valdmehiden käskön mödhe. Mugažo Šimjärven külän vepsläižid sirdihe Oštan rajonaha, valdmehiden käskön mödhe Šimjärves sauptihe kaik: školan, bol’nican, počtan.
Vodeks 1959 Šimjärven vepsläižed jätiba kodid da läksiba elole Podporožjen da Vidlan rajonoihe Piterin agjaha da mugažo toižihe regionoihe[30][31]. Venäman rahvahan kirjutamižen mödhe vodel 1989 vepsläižid oli 12,1 tuhad, no vaiše 52% heišpäi kirjuti vepsän kel’t kut maman kel’t[14]. Necil vodel zavodihe vepsän kelen udes sündutamine[32].
Tradicionaližed elonradod
Vodhesai 1930 vepsläižed eliba suril kanzoil - koume da nel’l’ polved ühten katusen al. Pämehen kanzas oli vanhemb mužik, dedoi libo tatoi, händast kuctihe “ižandaks”. Hänen ak oli “emäg”, kudamb holdui kodiživatoiš (paiči heboid), pertiš, vaumiči sömäd, kudoi, ombli sobad.
Päazjas vepsläine maorj radoi mal, kazvati rugišt, ozrad, herneht, nižud, mugažo kazvati pölvhast, humalad da nagrišt. Jo möhemba zavottihe kazvatada lukad, brükvad, ret’kad, kapustad, morkovkad, kartohkad. Kodiživatoiden rad oli ližaks. Päproblem oli siš, miše ei olend pöudoid, kus niitta heinäd. Pidetihe lehmid, heboid, lambhid. Pohjoižvepsläižed pidiba 4-6 hebod, 12 lehmäd, lambhiden kogod.
Ojatin vepsläižed XIX-voz’sadan lopus ostiba da kazvatiba kodiživatoid läheližiš küliš, miše sid’ möda Piterihe da sada rahoid.
Vepsläižed kalatiba, keraziba marjoid, senid da babukoid. XVIII voz’sadan toižel polel hö zavodiba pil’dä mecad da veda sidä Süvär'- da Neva-jogiden mödhe. Ojat'-jogen randal sadihe saved da tehtihe astjad, bobaižed. Sovetskijan aigan pohjoižvepsläižed zavodiba rata kivenke.
Vepsläižed mužikad oliba da oma kaiken aigan lujas mahtokahad. Hö amussai mahtoiba tehta erazvuiččid tehmusid puspäi, tohespäi, radan da kuzen jurišpäi, ozutesikš, astjoiid, kangazpud, kožlid, poimindkehkruzid. Vepsläižed akad kudoiba, ombliba sädod, poimiba.
Tradicionaližed pertid
Vepsläižed seižutiba pertid muga, miše oli huvä eläjile. Pert’ pandihe ocal päiväiželepäi, miše se kacuiži longibokale, jogile libo järvele. Mugoine sauvondlad nimitadihe joudajaks.
Änižröunan vepsläižil oli vähäižel toine sauvondlad. Järven randal külid ei olend. Tägä küläd-posadad mugažo ühtenzoitihe ühthe pezaha – sil oli üks’ nimi. Keskusen, kudambadme saudihe külid, oli Petroskoi-Voznesenjen te. Pertiden ocad oigetihe tele. Levedambiš sijoiš oli kaks’ pertiden rivid.
Edembaižiš küliš pertid seižuiba mugažo joudajaks. Pertid seižutadihe jogiden randoile suvehepäi. Küliden enambišt seižui korktoil sijoil.
Pohjoižvepsläižil oli muga sanutud “pert'-tanaz”, mitte ühtenzoitihe ühten katusen al. Pertid lendiba iče ižandad, erašti kucuiba abuhu sijaližid sauvojid. Pert’-tanaz nimitadihe kut venälaižil – “horomoikš”. Pert’ letihe muga, miše sišpäi voi lähtta pertedeshe, kus ei olend lämbitust. Pertid pandihe kivialandusele. Alanduz oli korged, sinna tehtihe karzin. Erašti ezmäižen vencan keskhe pandihe toht, mitte kaiči hapatesespäi. Toht pandihe mugažo iknoiden da ikunpölusiden tegemižes.
Pertedeses pidetihe erazvuiččed kalud – vädrad, humbrid, korendad, heboiden val’l’astused, radsobad da tošt. Sid’ voi olda kezasija, kus voi magatta kezal. Pertin toižes poles oli kaks’žiruine tanaz ühten katusen al. Vilun tal’ven emäg voi sötta kodiživatoid I hänele ei pidand lähtta veriile.
Tanaz voit'he panda I muga, miše se seižuiži paralleližesti pertile. Suriš kanzoiš oli kaks’ pertid, miččed oliba pert’edeses molembil polil. Siloi tanaz tehtihe poikpoli. Nece pertiden sidomusen nimi om T-kirjam. Vepsläižil oliba kaks’žiruižed tanhad. Üläžirul pidetihe heinäd, radkalud, ajamed. Kezal sigä eskai magatihe. Üläžirule vedi ajandsild, mittuštme voi ajada hebol. Alahan oli živatoien sija.
Nägujal sijal oli ait, kus pidetihe jauhod, vil’l’ad, sömižid, verkoid, kezan aigan – talvsobid da toižid radkaluid. Aitoid, kus pidetihe leibäd, tehtihe pachil, miše ei tuliži hirid.
Kül’betid vepsläižed zavodiba tehta lujas möhä. Pezihe pertiš, kül’betin rolin oli venälaine päč. Paksumba kaiked hö paniba kül’betid jogen vai järven randoil.
Tradicionaližed vepsläižed sobad
Tradicionaline vepsläine mužikan soba om paid da štanad, miččed om ombeltud kodipautnaspäi. Vaiše möhemba zavottihe pidäda kahted štanad: alahaižed vauktas pautnaspäi I päluižed kirjavas vai mujutadud kanghaspäi. Paidoid pidetihe pästten štanoiden päle. Paidan rind oli huras poles, sihe oli ombeltud eei korged kagluz. Vösttihe sidotud vai kudotud völ, vai nahkvöl. Vepsläižed mužikad pidiba kaglpaikoid.
Vepsläižiden akoiden tradicionaline soba oli jupk I räcin. Räcin ombeltihe kahtes palaspäi. Ülembaine pala oli vauktas hoikas pautnaspäi levedoiden hijamidenke. Rind oli nel’l’čogaine vai kehker. Ezil oli üks’ nübl’. Ülembaine pala čomitadihe poimetišel rusttil nitil. Ülembaižed jupkad oliba villasižed. Jubkan päle sidotihe vön da ezipaikad.
XIX voz’sadan toižel poliškol naižed pidiba sarafonad, miččed ombeltihe pautnaspäi. Sarafon pandihe räcnan päle. Räcnan lepkil oli mugažo poimetiž. Sarafonan päle pandihe ezipaik. Vepsläižed akad paniba pähä sorokoid, povoinikoid, miččid čomenzoitihe kuldaižil nitil da biseral.
Tradicionaline sömine
Tradicionaline sömine: muiged leib, kurnikad, kalakurnikad, kalitad, sul'činad; kala.
Jomižed: olut, leibvas.
Vepsläižil päsijal oli leib. Leibäd pašttihe rigihes jauhospäi. Rugehes jauhospäi pašttihe kalitoid, korostoid, kalakurnikoid. Tehtihe mugažo pirgoid vävule. Skancoid ajatihe rugižjauhospäi, pandihe südäimehe touknad, šonad, saharad. Sid' žardihe voil. Pašttihe pirgoid vävule kozičijoiden pertiš; anop' söti nort vävud magedoil pirgoil, konz hän ezmäižen kerdan tuli nevestan kodihe jäl'ghe svad'bad.
Keskvepsläižed keitiba nagrhespäi da rugižjauhospäi nagrižvasad. Kagrjauhospäi pašttihe kürzid. Södihe solatud seinidenke, rahtoidenke, magedan bolanke.
Vepsläižed paštoiba luminikoid – hernehjauhod segoitadihe I pekstihe lumenke, pandihe päčhe. Kagr-, šonjauhospäi da henosjauhospäi keittihe maidkašad.
Vepsläižed äjan söiba pašttud da keittud kalad. Vereses kalaspäi keittihe lemust, pašttihe kalakurnikoid, ahavoittihe, kuivatihe päčiš. Lihad södihe vähemba. Lihad solatihe bučuiš, ahavoitihe. Maidospäi tehtihe rahtod, kandatesespäi härkitihe void.
Kesk- da suvivepsläižed tehtihe humalaspäi olut. Marjad, sened da babukad kezal södihe veresin. Babarmoid, mustikoid, pihläčuid kuivatihe da tehtihe zellid.
Verod da tradicijad
Vodhesai 1917 kaičihe socialižed institutad — küläkund (suim) da sur' kanz.
Kanzverod oma ühtejiččed pohjoižvenälaižidenke; erod: önkozičend, noriden kalakurnikan sömine sajan aigan; kaks' mahapanendan tipad — voikuidenke da kolijan "iloitusenke".
Uskond
XI—XII voz'sadoil vepsläižidennoks tuli ortodoksine uskond, no se eläškanzi ühtes vepsläižen mifologijanke — ozutesikš, vepsläižed uskoiba, miše pertiš eläb pert’ižand, vedes - vedehine, mecas - mechine. Hö uskoiba, miše haugen sul om kova kaičendvägi; läžujad eciba abud tedaimehil (noidoil).
Äjad vepsän rahvahan tedištelijad homaičeba, miše vepsläižil ortodoksine uskond da mifologii eläba toine toiženke hüväs sidos. Popul'arižemb heng vepsläižiden keskes oli mecižand. Sidä völ nimitadas mecanuk, mecanmez’, mechiine, korbhiine. Hän eläb ühtes mecanakanke, mecanemäganke, a erašti lapsidenke. Paksumba kaiked mecanižandas kirjutadas kut korktas mužikas, kudamban päl om balafon da rusked vö. Konz tuled mecha, ezmäi kaiked pidab toda tomaine mechižele, kirjutab V. N. Мainov, "ika se ei oigenda silei satust da völ void segoitada mecha". Mecnikad tobjimalaz taciba penzhižihe hural polelpäi kuverdad-se jüväd ozrad, penid monetoid, no ei vaskmonetoid, höunhid, "Nece znamoičeb, miše žertvad toba selle ned, ked eläba mal, man al da il'mas". Mecas ei sa laidas, ajada linduiden pezoid, muražmätoid, čapta puid da penzhid, ku silei ei tariž necidä, ika mechine tuleb pahaze mel'he.
Mechine voi oigeta läžundad, sen abul ristit voi putta hondole jäl'gele libo segoitas. Mel'pido mecan polhe kut eläban mirun polhe om muštatišes: "Kut mecha, muga i mecaspää (mecaspäi)".
Vepsäižen röunan tetabuz' XV — XVI voz'sadoil oli sidotud Pühän Aleksandr Süvärilailaižen radonke, kudamb tedomehiden mödhe oli vepsläine[33][34][35]. Aleksandr Süvärilailaižen jüriš om kirjutadud erazvuiččiš kirjoiš, miččed om paindud Venälaižel ortodoksižel pühäpertil tedoiden levitoitusen täht[36].
Tetabad vepsläižed
- Aleksandr Süvärilaine — venälaine ortodoksine pühämez', igumen.
- Iona Jašjärvelaine — venälaine ortodoksine pühämez'.
- Zinaida Strogalščikova — politikmez'.
- Anna Lisicina — Sovetskijan Sojuzan kommunistižen partijan keskuzkomitetan ühtnik, partizan.
- Nikolai Abramov — vepsän runoilii, kirjutai, lehtmez' da akt'or.
- Rürik Lonin — Šoutjärven Vepsän etnografižen muzejan augonpanii, vepsän rahvahan fol'kloran keradai.
- Anatolii Petuhov — vepsläine kirjutai.
- Mark Gorbačov — sovetskii valdmez'.
- Ivan Man'kin — sovetskii valdmez'.
- Andrei Matvejev — deputat.
- Stepan Makarjev — sovetskii istorik, folkloran tundii.
- Mark Pimenov — 1. gil'dijan kupec, Petroskoin pämez', mecenat.
- Vasilii Pul'kin — literator.
- Nina Zaiceva — vepsläine kel'tedomez'.
- Žukova Ol'ga Jurjevna — vepsläine runoilii, vepsän rahvahan fol'kloran keradai.
- Alevtina Andrejeva — vepsläine runoilii, Karjalan radion radnik.
- Raisa Lardot — suomalaine kirjutai.
Vepsläine fol'klor
Fol'kloran epižiden žanroiden keskes oma istoriližen eposan jüväd — starinad ezmäižiš eläjiš neciš röunas, mugažo endevanhas čud'-heimos. Om kehitoittud sarnaline epos (magižed, elospäi ottud, satirižed sarnad)[37]. Hüvin kaitas tradicionaližen fol'kloran žanrad — ozutesikš, mahapanendan voikud. Levedas eläba erazvuiččed muštatišed, sanutesed, čomin sanutud virkehed.
Vepsläižen muzikaližen fol'kloran motivoiden mödhe professionaližed muzikantegijad kirjutiba ven.: «Вепсская зима» (V. Tormis), ven.: «Вепсская рапсодия» (R. Pergament), ven.: «Вепсская сюита» (L. Viškar'ov), ven.: «Фантазия на вепсскую тему» (А. Golland).
Vodelpäi 2003 kaitas da kehitoitas vepsän fol'klorad Randaine-fol'klorsebras.
Vodel 2005 vepsläine Keväz'vezi-ansambl' tegi fil'man vepsän sajan veroiden polhe.
Vodel 2006 Karjalan Rahvahaline "Kantele"-karg- da pajoansambl' voumiči "Vepsläižed fantazijad"-programmad (ven.: «Вепсские фантазии»).
Vodel 2008 Oli tehtud vepsläine "Noid"-fol'klorgrupp, mitte pajatab da vändab tradicionaližid vepsläižid pajoid nügüdläižes aranžirovkas[38].
Rahvahaližed vepsläižed festivalid da forumad
- Tradicionaline vepsläine "Elonpu"-praznik mäneb kaikuččen voden Vidl-küläs Piterin agjas da Šoutjärv-küläs Karjalas.
- Tradicionaline vepsläine "Kalarand"-praznik mäneb kaikuččen voden Kaleig-küläs Karjalas Änižjärven randal.
- Tradicionaline vepsläine "Päiväižen päiv"-praznik mäneb kaikuččen voden Šokš-küläs Karjalas.
- 17. kezakud vodel 2012 Šugjärv-küläs Piterin agjas mäni ezmäižen kerdan vepsän kul'turan "Vepsän purde"-praznik[39].
Toponimik
- Vepsläine ird:
- Vepsläine ird Piteriš
- Vepsläine ird (Ošt-külä, Vologdan agj)
- Vepsläine ird (Simanovo-külä, Vologdan agj)
- Vepsläine ird (Tihvin-lidn, Piterin agj)
- Vepsläine projezd (Petroskoi-lidn, Karjala)
- Čerepoves' (nügüd' Čerepovec-lidn, Vologdan agj)[40]
Homaičendad
- ↑ Vladimir Pimenov Вепсы: очерк этн. истории и генезиса культуры. — М.—Л., 1965.
- ↑ Venäman valdmehišton käsk 17. sulakud vodel 2006 № 536-р.
- ↑ Название «чухари» употреблялось в 1920-е годы и в этнографической литературе, напр.: Старый и новый быт. — Л., 1924.
- ↑ Архивированная копия. Дата обращения: 15 tal'vkud 2018.
- ↑ 1 2 3 4 5 6 7 Финно-угорские народы России: Генезис и развитие / Под ред. д.и.н. В. А. Юрчёнкова. — Саранск: НИИ гуманитарных наук при правительстве Республики Мордовия, 2011. — 220 с.
- ↑ Орфинский В. П. Храмостроительные школы в народном деревянном зодчестве Русского Севера // Рябининские чтения. — Петрозаводск, 2003.
- ↑ История государства Российского. Том I (Карамзин) — читать онлайн. xn----7sbb5adknde1cb0dyd.xn--p1ai. Дата обращения: 6 vilukud 2023.
- ↑ Строгальщикова З. И. Вепсы : историко-этнографический очерк. www.booksite.ru. Дата обращения: 6 vilukud 2023.
- ↑ Прибалтийско-финские народы России / Отв. ред. Е.И. Клементьев, Н.В. Шлыгина. — М.,: Наука, 2003. — С. 328-329. — 671 с.
- ↑ Кёппен П. И. Об этнографической карте Европейской России. — СПб., 1851.
- ↑ 1 2 Прибалтийско-финские народы России / Отв. ред. Е.И. Клементьев, Н.В. Шлыгина. — М.,: Наука, 2003. — С. 361. — 671 с.
- ↑ Демоскоп Weekly. Приложение. www.demoscope.ru. — Справочник статистических показателей. Дата обращения: 30 heinkud 2022.
- ↑ Прибалтийско-финские народы России / Отв. ред. Е.И. Клементьев, Н.В. Шлыгина. — М.,: Наука, 2003. — С. 367. — 671 с.
- ↑ 1 2 3 4 5 Lost redirect. st.volny.edu. Дата обращения: 13 keväz'kud 2007.
- ↑ Прибалтийско-финские народы России / Отв. ред. Е.И. Клементьев, Н.В. Шлыгина. — М.,: Наука, 2003. — С. 366-367. — 671 с.
- ↑ Прибалтийско-финские народы России / Отв. ред. Е.И. Клементьев, Н.В.Шлыгина. — М.,: Наука, 2003. — С. 352. — 671 с.
- ↑ Kristiina Tambets et al Genes reveal traces of common recent demographic history for most of the Uralic-speaking populations, 2018. Архивная копия от 27 redukud 2021 на Wayback Machine
- ↑ Демоскоп Weekly № 969 - 970. www.demoscope.ru. Дата обращения: 8 vilukud 2023.
- ↑ Venäman rahvahan kirjutamižen voden 2010 oficialine sait. Tedomaterialad Venäman rahvahan kirjutamižen voden 2010 lopsatusiš. Дата обращения: 31 tal'vkud 2011. Архивировано 26 tal'vkud 2018 года.
- ↑ Venäman rahvahan kirjutamine vodel 2002. Дата обращения: 24 tal'vkud 2009. Архивировано из оригинала 2 uhokud 2008 года.
- ↑ Rahvahan kirjutamine vodel 1989. RSFSRan rahvahad. Дата обращения: 2 vilukud 2010. Архивировано 26 redukud 2019 года.
- ↑ Kirjutamine vodel 1989. Karjalan man rahvahad.
- ↑ Voden 1989 kirjutamine. Piterin agjan rahvahad. Дата обращения: 2 vilukud 2010. Архивировано 26 tal'vkud 2014 года.
- ↑ Республика Карелия (справка) - Министерство иностранных дел Российской Федерации. www.mid.ru. Дата обращения: 6 keväz'kud 2025.
- ↑ Вепсы. xn--80aaaa1bcaqfbqcckfp8c4cxgsc.xn--p1ai. Дата обращения: 6 keväz'kud 2025.
- ↑ Информационно-образовательная сеть коренных народов.
- ↑ Всеукраїнський перепис населення 2001 &124; English version &124; Results | Nationality and citizenship | The distribution of the population by nationality and mother tongue | Selection:
- ↑ http://std.gmcrosstata.ru/webapi/opendatabase?id=vpn2002_pert Архивная копия от 12 heinkud 2019 на Wayback Machine База микроданных Всероссийской переписи населения 2002 года
- ↑ Прибалтийско-финские народы России / Отв. ред. Е.И. Клементьев, Н.В. Шлыгина. — М.,: Наука, 2003. — С. 367. — 671 с.
- ↑ Геокультурное пространство Северо-Запада Русской равнины
- ↑ Прибалтийско-финские народы России / Отв. ред. Е.И. Клементьев, Н.В. Шлыгина. — М.,: Наука, 2003. — С. 366-367. — 671 с.
- ↑ Прибалтийско-финские народы России / Отв. ред. Е.И. Клементьев, Н.В.Шлыгина. — М.,: Наука, 2003. — С. 352. — 671 с.
- ↑ Пименов В. В. Вепсы: Очерк этнической истории и генезиса культуры.. — М., 1965. — С. 234.
- ↑ Пашков А. М. Карельские просветители и краеведы ХIХ — начала XX века. — Петрозаводск, 2010. — С. 14, 212.
- ↑ Строгальщикова З. И.: * Вепсы: Проблемы развития на рубеже веков // Правительство Республики Карелия / архивная копия; * Вепсы. Очерки истории и культуры. — СПб., 2014. — С. 69—70.
- ↑ Свято-Троицкий Александро-Свирский мужской монастырь. // Журнал Московского патриархата. — 2007. — №. 4. — С. 74.
- ↑ Вепсские сказки. // Памятники фольклора Карелии. — Петрозаводск: Издательство «Карелия», 1996.
- ↑ Музыка. Noid. realmusic.ru. RealMusic.
- ↑ В Шугозере состоится областной праздник вепсской культуры. finugor.ru. Финугор. Дата обращения: 17 kezakud 2012. Архивировано 27 uhokud 2013 года.
- ↑ Никонов В.А. Краткий топонимический словарь.. — М., 1966. — С. 465.
Literatur
- Богданов Н. И. К истории вепсов. По матер. топонимики. — Изв. Карело-Фин. филиала АН СССР, 1951, № 2, с. 24—31 с карт.
- Богданов Н. И. Народность вепсы и их язык. — Тр. Карел. филиала АН СССР, 1958, вып. 12, с. 63—75.
- Вепсы // Народы России. Атлас культур и религий. — М.: Дизайн. Информация. Картография, 2010. — 320 с. — ISBN 978-5-287-00718-8.
- Винокурова И. Ю. Календарные обычаи, обряды и праздники вепсов (конец XIX — начало XX веков). — СПб., 1994. — 122 с.
- Винокурова И. Ю. Традиционные праздники вепсов Прионежья (конец XIX — начало XX в.). — Петрозаводск: ПетрГУ, 1996. — 139 с.: ил.
- Клементьев Е. И. Вепсы: современная этноязыковая ситуация // Прибалтийско-финское языкознание. — Петрозаводск, 2003.
- Королькова Л. В. Люди леса. — СПб.: Любавич, 2013. — 412 с.
- Косменко А. П. Народное изобразительное искусство вепсов / Отв. ред. И. П. Работнова. — Л.: Наука, 1984. — 200 с.
- Кочкуркина С. И.. Сокровища древних вепсов. — Карелия, 1990. — 126 с. — ISBN 5-7545-0388-1.
- Майнов В. Н. Приоятская чудь. (Весь — Вепсы) // Древняя и новая Россия. 1877, т. 2. № 5, с. 38—53; № 6, с. 133—143.
- Макарьев С. А. Вепсы. Этнографич. очерк. — Л.: Кирья, тип. «Кирьяпая», 1932. — 40 с.
- Макарьев С. А. Вепсский фольклор // АКНЦ. Ф. 26.
- Малиновская 3. П. Из материалов по этнографии вепсов, в кн.: Западнофинский сб. Л., 1930
- Патрушев В. С. Финно-угры России. Йошкар-Ола, 1992
- Пименов В. В. Вепсы. Очерк этнич. истории и генезиса культуры. — М.; Л.: Наука, 1965. — 264 с.
- Проблемы истории и культуры вепсской народности: [Сб. ст. / Отв. ред. В. В. Пименов]. — Петрозаводск, 1989. — 171 с.
- Рябинин Е. А. Финно-угорские племена в составе Древней Руси. Спб., 1997.
- Строгальщикова З. И. Вепсы. Очерки истории и культуры. Документирование языка, — СПб.: ООО "Издательский дом «Инкери», 2014 г. — 264 с.: ил.
- ВЕ́ПСЫ : [арх. 3 vilukud 2023] / З. И. Строгальщикова; Н. И. Жуланова // Sur' venälaine tedokirj [Электронный ресурс]. — 2020.
Tarkendused
- Вепсы (недоступная ссылка — история). в проекте Этнонациональные общности России
- Общество вепсской культуры в Петрозаводске, Республика Карелия.
- Национальное вещание ГТРК Карелия.
- История и культура Вепсов (недоступная ссылка — история).
- Вепсский праздник — «Древо Жизни», проходит каждый год в селе Винницы Ленинградской области.
- Комитет Совета Федерации по делам Севера и малочисленных народов (недоступная ссылка — история).
- Шелтозерский Вепсский этнографический музей.
- Вепсы. Краткая историческая справка (недоступная ссылка — история). на официальном сервере Республики Карелия
- Вепсский край на сайте Введено-Оятского монастыря.
- Культурно-досуговые учреждения (недоступная ссылка — история). Центр национальных культур и народного творчества Республики Карелия.
- Вепсская газета «Kodima».
- Национальный медиапортал Карелии.
- Сайт «Коренные народы Карелии».
- Дорога от язычества к христианству (недоступная ссылка — история).
- Вотчина Вира (недоступная ссылка — история).
- Статья о вепсах в газете «Вечерний Петербург» от 27.09.2013.
- Музей вепсской культуры и быта «Вепсская изба» («Vepsoiden Pert`»). Частное собрание В. А. Кипрушкина
- Вепсские сказки — Посеяли репу на крыше избы.